Sloboda kretanja kroz biciklizam

Pandemija Covida je u svom destruktivnom i planetarno raspojasanom širenju poremetila ravnotežu širokog spektra egzistencija. Prerađivačke, trgovačke i pogotovo turističke grane ekonomije osakaćene su priliva kapitala i kao takve danas su u stanju atrofije.

U zemlji u kojoj je kamen temeljac gospodarstva turizam trakavica zvana Covid postala je parazit koji guši budućnost sveopće egzistencije.

Trenutno stavljena pod kontrolu polagano izlazi iz naših organizama međutim njene posljedice teško je ne primjetiti na svakom od nas.

Nisu sve negativne. Gušenje slobode kretanja, nužno u jeku širenja iste, ako ništa drugo potaklo je mnoge da se probude iz polusna učmale pasivnosti podilaženja nametnutim pravilima igre vlastodržaca.

Utamničenje karantenom razvilo je mnoge sposobnosti kod dotad neaktivnih pojedinaca. To smo mi Hrvati. Dok nam nož ne sjevne pod grlom mi svoj maksimum ne dajemo. Dobra vijest je kad se trgnemo i dosegnemo ga to bude više nego je iko mogao zamislit. Povijest se ponavlja. Sveopća pasivnost do 91′ opći uzlet do 95 i kplektivni slet opet u jatačku pasivnost nakon toga.

2020. godina i Corona ante portas party digla je želju za dokazivanjem postojanja tih potencijala na još veću razinu. Ovaj put na ekonomskom planu.Ovaj put kako treba.

Da to je to. Staze grade svijetliju budućnost.

Već godinama kroz našu županiju grupe entuzijasta traže, markiraju i grade pješačke i biciklističke staze. I to bez ikakve ili sa minimalnom pomoći lokalne uprave i samouprave. Dapače vrlo često i sa otežavanjem provođenja tih aktivnosti. Vjerovali ili ne povremeno ih smještajući u kategoriju krijumčara migranata. E to smo mi Hrvati. Zašto bi itko želio svojom voljom i idejom pokušati pridonijeti razvoju svoje zajednice? Da uistinu. U društvu u kojem živimo takvi se mogu smatrati kao endemi.

Pandemija je stvari okrenula. Na pravu stranu. Karantenom ljudi su ‘zatočeni’ natrag u svoje živote. Vrijeme koje im je karantena, na neki način, poklonila mnogi su iskoristili za ‘lutanja’ prirodom pritom ‘otkrivši’ plodove rada endema kojima su se do tada podsmjehivali.

Sportski turizam je budućnost ovog kraja. Ulaganja potrebna za dizanje istog na kudikamo veći nego na kojem se nalazi danas i profitabilni nivo su minimalna.

Od toga koristi imaju baš svi. Trgovački lanci, iznajmljivači apartmana, nacionalni parkovi, restorani i uopće svi oni koji danas zjape prazni ili poluprazni.

Staze koje imamo su mahom u lošem stanju. Prelošem da bi se turistički mogle iskoristiti do maksimuma. Peglanjem, širenjem i povezivanjem svih tih već postojećih i probijanjem novih u jednu lijepu priču koja turista vodi kroz povijest i običaje ovog kraja nije megalomanski zahvat.Za to već postoji i primjer na manjem nivou. Vinska staza kroz Ravne kotare.Mi to možemo dignuti na još veći nivo.

Kako stvari danas stoje takav projekt bi mogao biti zadnja slamka spasa pred cunamijem nelikvidnosti koji nam predstoji. O tom se razmišlja danas. Prije nego nas sve njegova težina poklopi.

Organiziranjem avanturističke timske etapne utrke takav projekt dodatno bi se promovirao.

Detalji o konceptu iste u slijedećem članku.

Sve fotke su moje i napravljene Samsungom A6

Zdravo

Zdravo drugovi i drugarice, dame i gospodo

Ja sam konj.

Helenin pratitelj.

“U proteklim su mjesecima hakeri napadali bolnice, pri čemu su često ucjenjivali bolnice ukradenim podacima.”

O djeco modernog doba, mladeži zlatna, jedno obrazovanje u školama nam manjka. Obrazovanje digitalne samoobrane i zaštite od ovakvih konja. Škola za budućnost;da bi stvarno postala sredstvo upliva znanja potrebnog za suočavanje sa svim izazovima koje ta vrla futurama, postavlja pred nas mora u svom kurikulumu dobiti materiju i profesore programiranja na kudikamo većoj razini znanja nego ih to ima danas. Digitalizacijom naših života kroz nametnutu nužnost korištenja binarnog svijeta kao esencijalnog sredstva komunikacije ako u istom želimo opstati i napredovati

treba priznati da

došlo je vrijeme u kojem prvo moramo naučiti preživjet kao avatari da bi to mogli i kao ljudi.

Da, ako sam biciklist možda i infatilno zaljubljen u prirodu i svijet dalek od nula i jedinica ne znači da ga nisam svjestan.

Nemam fejs samo lice koje vidiš kad me vidiš..Nature zenners

Hey ho lets go

We postpone things. All our days usually fall into a place where there is always something that comes before the thing we  always wanted to do.But…but first.. Money, health, love, job..whatever..it seems that a whole load of matters descends sliding,pushed by others,before us,in my oppinion, simply to blind us into thinking everything is a greater priority then us ourselves & our wants and needs.
Sappy? Maybe. Think about it though.An example I shall give you. If I organised my thoughts to everyone elses priorities but my own the two-wheeled beauty that carries me these days where ever -I- want to go would still be out of reach along with pure joy of wondering through the magnificient nature that sorounds me.
A simple aluminium frame and two wheels even if with a price sticker I couldn’t really afford (not because it’s big, because I’m poor) nestled me back into a feeling of independence: an emotion crucial to have and obtain a life worth living. At least for me.
Is this selfish? Attempting to create a path for all my dreams to perhaps materialise into a reality no matter what everyone else are saying?And they are always saying the same:Save baybe. Tommorow is a grey area. You never know what these capitalistic boars will think of next to drive us back to slavery days.
Well..if you think of yourself as just another little obidient pawn in their net you will surelly become a toy rather then a player.
Never postpone your ideas and never sufficate your will to make them happen with a blind and crude submission to their needs. Your worth is as much as you can offer. Original idea is the best way to boost your price tag in the world of money grabbing predators. We all have one. Our paycheck. We all have to whore ourselves to provide the next meal. To pay the next bill. To have a roof over our heads.
So why not do it our own way?
Workers and capitalists. Foes? Not so much. If they finally stop postponing the realisation that we’re all in this together.
How does a simple purchase of a bike fall into this?
Simple. I bought a bike to show my capitalists they haven’t got a clue how much more capital they can obtaine simply by letting me do things my own way. I bought a bike to show all those thinking a bike is just a recrational tool for fatasses or those with too much money in their pockets,the damn thing is much more then that.
In a region depending on tourism to make ends meet,a bike can become that magic wond to pull us out of the swamp of recession we got dragged into.
Creating new bike paths and connecting those we built into an adventure like journey through this gorgeous land we inhabit will put us on the map for all those aking for active holidays.
The market for it is emmense. All we need is the will to realise it.
Imagine organising an adventure race. A kind of Tour de France. A stage race. Pro’s, amateurs, perhaps even military and police teams all racing to ‘save the princess’ using all those bike paths. Back it up with a proper media coverage and you get a fantastic promotion of this region with a reach far beyond any Tv add can provide.
Imagine and make it happen. Stop postponing the progress and financial growth sport tourism can so easily give us.

All photos are mine and made with Samsung A6

Create your website at WordPress.com
Započnite